Muški sterilitet – Moja priča

Emir iz Sarajeva se 9 godina borio sa sterilitetom. On i supruga su nam u emotivnoj ispovijesti opisali tešku borbu kroz koju su morali proći.

Supruga i ja smo se vjenčali 2008. godine. Oboje obožavamo djecu i maštali smo o tome da ćemo ih imati troje. Pošto se godinu dana ništa nije dešavalo supruga je otišla na pregled, počinje priču Emir.
“Imala sam tada 24 godine i doktor je samo odmahnuo glavom, rekao je da sam mlada, da se opustim i ne brinem.
Prošlo je dvije godine i znala sam da nešto nije kako treba.”

Početkom 2011. je doktor predložio da Emir uradi spermiogram. A onda šok, nevjerica.

Muški sterilitet je zastupljen podjednako kao i ženski

Sjećam se da smo sjedili u ordinaciji i da mi je doktor dao papir na kome je pisala dijagnoza koju tada nisam umio ni pročitati – Oligoasthenoteratozoospermia. Govori nam da je broj spermija jako mali, da su slabo pokretni i loše kvalitete. Sa ovakvim rezultatima nije moguća trudnoća prirodnim putem.

Cijeli svijet mi se u trenutku srušio. Ta dijagnoza je izbrisala moje samopouzdanje. Zamijenili su ga krivica što voljenoj ženi ne mogu pružiti dijete koje toliko želi i stid što sam omanuo u svojoj biološkoj ulozi.

Ali želja za djetetom je bila velika i znao sam da ću uraditi sve što treba.
Odlučili smo se za vantjelesnu, ali nakon prvog embriotransfera beta je bila negativna. Ipak nismo odustajali.

Najteži trenutak je nastupio u maju 2018. godine

Nakon sedmog po redu embriotransfera beta je napokon bila pozitivna. Neopisivu sreću je već nakon dva dana zamijenila strepnja, jer je beta počela da pada.
Ultrazvuk je samo potvrdio ono što smo slutili, trudnoća je otišla, a sa njom i sve naše nade.
Dok smo se vraćali od doktora neutješno sam plakala.

Nisam više mogao da gledam kako pati. Predložio sam joj da se rastanemo, jer je činjenica da ja nikada neću biti otac, a ukoliko bude izgubila još nekoliko godina sa mnom, i za nju će biti kasno da postane majka.

“Tek tada sam shvatila svu bol koju je nosio u sebi. Rekla sam mu da smo on i ja porodica, sa ili bez djeteta.”

A onda se desilo čudo, kroz osmijeh govori Emir

Do mene je došla priča o ženi iz Zenice koja je dobila dječaka uz pomoć Duoanstera. Njen suprug je imao problem sličan mom. Što sam više čitao o Duoansteru sve više sam bio ubijeđen da je to terapija za nas. Ulivalo mi je povjerenje to što je ispitana i učinkovita baš kod muškog steriliteta. Saznao sam da je lijek moguće nabaviti u BiH. Kada sam nazvao rekli su mi da na viber pošaljem nalaze i da će mi se javiti doktorica.

“Dok smo čekali poziv shvatila sam da je ovo prvi put da on predlaže neku terapiju. Uvijek sam ga ja tjerala, uzmi ovo čula sam da je dobro, hajde uzmi ono… Pomislila sam da je možda to neki znak.”

Nova nada i osjećaj da je rješenje napokon tu

Poslije nekoliko sati se javila doktorica Marija. Rekla nam je da na osnovu svih rezultata postoje šanse za trudnoću.
Nijednog trenutka nije rekla uspjeće 100%, ali ton kojim je pričala, ljudska toplina kojom je zračila, slažu se oboje, ulila im je nadu.
“Terapiju smo počeli trošiti 19. maja. Negdje na sredini terapije meni je izostao ciklus, a uvijek dolazi na 28 dana. Zbog prethodnog lošeg iskustva Emiru nisam ništa govorila. Čula sam se sa doktoricom i ona je rekla da sačekam par dana, pa da uradim betu. Beta je bila 350,  Nakon dva dana beta se školski duplirala i napokon smo odahnuli.”

4. marta 2019. na svijet je došla malena Lejla

Ona je svojim osmijehom zaliječila sve rane iz prošlosti.  Od tog trenutka ova porodica zna samo za radost.

“Kada je Lejla napunila godinu dana odlučili smo da još jednom probamo sa Duoansterom. Na našu veliku radost i ovog puta je bilo uspješno.”

Lejla će za nešto manje od mjesec dana dobiti brata. San o velikoj porodici postaje stvarnost.